Ono kada

January 27, 2014

Znam da se ponavljam, ali ne volim uvode u postu. Nikada nisam umela da ih pišem, a čak ni dok sam pisala sastave iz srpskog jezika. Kada bi samo mogli da se preskoče i odmah direkt' pređe na priču. Evo, ja ću ovde da se pravim da pričamo već neko vreme. Uvodi dosta utiču na prazne stranice i blokade.

''Ono kada'' je savršen uvod za ovaj ponoćni post. Nasula sam poslednje kapi nekog šardonea, ide Weak and Powerless, bolesna sam već neko vreme, ali nema mirovanja. Danas su završeni svi poslovi za ovu nedelju i sutra ponovo krećemo u radne pobede. Piše mi se, zato sam ovde...

Ono kada ubedite sebe da ipak niste toliki smota za pravljenje slatkiša. Dugo sam bežala od slatkog programa, misleći kako meni to ne ide. Valjda ide na ruku to što nisam toliko veliki ljubitelj kolača, pa nisam imala jaku motivaciju. Međutim, iz želje da obradujem drage ljude oko sebe, počela sam da vežbam. 

Ono kada napravite svoj prvi tart i prhko testo ikad. Nevenin recept mi je poslužio kao baza i inspiracija, samo što sam ja umesto karamele dodala slatki žele-namaz od šumskog voća koji sam napravila za 10 minuta. U principu sam zadovoljna, smazao se za pola dana, ali ću sledeći put malko više raditi na slatkoći svega toga, jer je kiselost voća malo ugušila čokoladu. Još uvek nisam usavršila recept, pa vas molim da budete strpljivi. Tart sam posula kakaom i tačkama od bele čokolade, pa sam dobila jedan tufnast čoko-slatkiš. Uz njega sam servirala jaku crnu kafu u predivnu vintage šoljicu koju sam nasledila od Nani. 


Ono kada rešite da batalite kupovne hlebove i onda pravite svoj domaći u sto varijanti. To je jedna od ovogodišnjih-novogodišnjih ideja, samo što se desila slučajno, zaista nisam planirala da kujnu pretvorim u pekaru. Međutim, usavršila sam taj neki izmišljeno improvizovani recept za testo, našla sam idealnu kombinaciju brašna i temperature pećnice, pa sada svaki dan jedemo mirišljavi domaći hleb, sa maslinovim uljem, belim lukom i svežim začinima. 

Ono kada rezervišete vikend večeri za movie i game night sa porodicom. Pa kada mi dođe Miki sa Joleanderom, pa degustiramo vina koja smo kupili i ja upijam svaku rečenicu ova dva buduća somelijera. Onda iznesem onaj domaći leba iz pećnice, pa naseckam domaćeg suvog mesa iz Užica. Prelijem mrvljenu fetu origanom i sa malo maslinovog ulja koje sam našla u onoj radnjici u komšiluku koja ima vrhunske proizvode za ispunjavanje svakog hedonističkog hira. Jer primila sam platu nakon dva meseca i vreme je da častim. Tu je i pesto koji smo kupili u onom novom francuskom marketu Supermarché Casino na Topličinom vencu, a i domaći sos od svežeg paradajza sa bosiljkom. 


Ono kada ubedite sebe da ipak niste toliki smota i za pravljenje palačinki. Jes' da numem da ih bacam kao pro, ali umem da napravim mnogo finu smesu za testo. E, onda uzmete onaj Bonne Maman džem od breskve što ste kupili u onom francuskom marketu pomenutom u pasusu iznad, pa rešite da obradujete svoju drugu polovinu jednim slatkim doručkom, serviranim tik ispod prozorske bašte, dok napolju pršti proleće u januaru. 


Ono kada odvojite nedelju dana za pravljenje i slanje paketića svim ljudima koji su vas obradovali u protekloj godini. Pa se posvetite tome u potpunosti, farbate, merite, seckate i lepite, umotavate, popunjavate i šaljete. I onda s drhtajem u srcu čekate da taj paketić stigne čitav na svoju destinaciju i da se dopadne svom vlasniku čije je ime ispisano kaligrafijom u pažljivo pisanom pismu. 


Ono kada vam tata vašeg muža napravi prvi set za kaligrafiju. Pa sve to spakujete u kesicu u kojoj je stajala omiljena menta čokolada koju ste dobili od mame vašeg muža. I sve to zajedno, toliko je lepo i puno ljubavi i pažnje i onda sednete i tri sata bez prestanka samo pišete i pišete... I osećate se kao dete koje je po prvi put dobilo penkalo u ruke, jer je od poslednjeg pera i pismenog sastava prošla decenija i kusur. I onda vam slatko kako ste smotani i kako brljate ono mastilo, ali polako, čemu drugom služi vežba i svi ti tutorijali na netu?!  


Ono kada polako punite svoj Moleskine, jedan, drugi i treći i svaki ima svoju svrhu. Pa vam lepo kada listate stranice, a one pune boja, skica i beleški, sve je tako uredno i sortirano, prosto vam milina. I onda imate dodatnu motivaciju da radite i kada ste bolesni i kada je vreme napolju totalno sranje


Ono kada imate novi jutarnji ritual, jer konačno oboje radite od kuće. To kuvanje čaja u naše uparene šolje me toliko ispunjava, da sam shvatila kako sam razvila čitavu filozofiju oko toga. Jedan zen momenat od pola sata svakog jutra i nema šanse da vam motivacija i volja odlutaju tokom dana. Tome se radujem kada uveče ležem na spavanje. 

Ono kada konačno pronađete boje u spreju u bojama koje vam odgovaraju. U pitanju su Montana Gold boje koje možete naći u Kobazz šopu. Dobra pokrivna moć, brzo se suše i raspon nijansi je dumrete. Već sam ih skoro potpuno potrošila. Rezultat: pocket tea box i svećnjaci za nove Ikeine sveće sa opojnim mirisom vanile. 


Ono kada nakon tri godine ideje na papiru, nešto zapravo i realizujete. U pitanju je ovaj foto-zid koji je u nastajanju. Većina ramova je DIY, a neke sam pravila još kao klinka. Inspiracija za brzu realizaciju je došla odmah nakon dobijanja poklona od Bojane. Dve porcelanske činijice u kojima su upisane dve Matijine i moje želje za ovu godinu. One su u centralnom redu. Okolo njih su naše porodice, prijatelji i mi – svi na jednom mestu, sa osmehom, sa godinica tli, sa bob frizurom i rolšuama, sa pokojnom Nani, bakom, dekom, sa njima koji znače – bezuslovna ljubav. 

Ono kada konačno pokačite i sve sitnice koje ste dobili od prijatelja, pa vam kuhinjska vrata budu neka vrsta galerije. Tu je vintage pločica od Ivi, razglednica od Ptičice, recepti i isečak iz Sense od La, kecelja od mame od La, razglednica od Ksenije, štipaljka od Nevene, drvena zvezda od Ive, tufnasta olovka od Žove za beleške... Prijatelji na jednom mestu – neprocenjivo. Kuvamo zajedno svaki dan. :) 


Ono kada je Njanjoviću hladno, pa dođe da se greje i mazi. Pa digne sve četiri u vis, pa otkrije mekanu tibicu koju tako vešto čuva od maženja. I onda prede i jedva gleda na oke koliko mu se spava, ali neće on da spava, a, ne, 'de da propusti šta se dešava oko njega. I onda jednog dana dođe kod mene u krilo, pa zaspi, pa mi utrne ruka i žao mi da je pomerim i da ga pomerim jer takvi trenuci njegovog razneža su retki.


Ono kada te dragi ljudi pozovu da budeš gost u novom broju ELLE magazina i da sa svojim drugom polovinom odgovoriš na neka slatka pitanja, jer mi smo mladi i poznati par! A onda te pošalju kod profesionalne šminkerke Maje koja ti pokaže sve moguće trikove, a ti shvatiš da je to lickanje bolje od svake masaže. I onda kod Goce, Milana i Miljane na foto-sešn, gde poziraš kao prava/pravi. I onda eto još jednog broja gde javljaš mamama: ''Mama, izašli smo u novom broju Ela, možeš sada da ga kupiš i pokažeš svim koleginicama''... 

P.S. Sve fotografije su načinjene telefonom i sa Instagrama su. 



Svideće vam se i ovo

76 komentara

  1. Ono kad si ti taj muž pa ti mnogo lepo i ponosan i srećan i ušuškan i voljen i mažen i pažen i nahranjen i degustator. :)

    ReplyDelete
  2. Draga Iv,
    svaki nas komentar posle komentara tvog muza je suvisan.
    Emotivno i prelepo.
    Suzana

    ReplyDelete
    Replies
    1. O, hvala Suzana. :) Hahah, voli on tako da se javi i napravi sav važan. :)

      Delete
  3. Ovaj post je čista ljubav. Note to myself: ubuduće isključivo posle jela konzumirati Slurporamu, ne vredi ovako, em slike, em opisi, ja već gladna, a prošlo tek sat i po kako sam doručkovala.
    Hvala, Iv, što deliš lepo sa nama. :)*

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hahahahaha, ludaku! <3 Hvala tebi na čitanju i javljanju! :* I pošalji malo sunca odande!

      Delete
  4. super, vec sam vas procitala i videla u elle-u =)))

    ReplyDelete
  5. Ono kada uživaj i smješkaš se čitajući tvoje slatke postove, i ideš si skuhati odmah čaj i baciti se na posao. :)

    ReplyDelete
  6. ...prelepo... ljubavno... srećno...

    ReplyDelete
  7. Predivno. Oduševljena sam. :)

    ReplyDelete
  8. Kako sam samo srećna što sam jedna od obradovanih! Kad se samo setim kako mi je divno počeo taj dan, kada mi je, obično nadrndani kurir, doneo paketić!
    Ljubavna priča iz ELLE-a je predivna!
    Bravo za post, Iv, lepo utrošeno veče!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti Ana draga! Mnogo sam srećna što sam ti ulepšala dan i hvala ti puno za onu fotku danas na Ig. Baš mi znači kada vidim kako uživate u mojim radovima, a znam da znaš kako je to. :D

      Delete
  9. Ljubav! Ima li neceg lepseg!

    ReplyDelete
  10. Toliko sam uživala čitajući... :))))

    ReplyDelete
  11. Toliko pozitivan i predivan post! Iako se ne poznajemo, jako mi je drago zbog tebe!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti puno! :) To je baš lepo čuti ovih dana, obično se ljudi koje manje poznajem ili ne poznajem, više javljaju sa lepim rečima, za razliku od nekih ''prijatelja'' koje poznajem čitav život. :)

      Delete
  12. Ono kad sam malko tužna jer sam vas malko iscepala u Ellu odlepljujući tester pudera sa druge strane, al ovaj post vraća odma osmeh!

    ReplyDelete
  13. I da kažem opet, I luuuuuuv juuuu!
    Koliko je ovaj post divan i nežan... Evo sve se smejem ali onako blago, sa puno ljubavi.
    Volim raznež Iv <3

    ReplyDelete
  14. Ono kad...te izjutra obraduje lep post...kad vidis da je sitnica bila pravi izbor te visi na vratima...onako, bas mi milo&drago!

    Nevena

    ReplyDelete
    Replies
    1. O, da! :) I to ne samo na vratima, ima tih sitnica svuda po stanu! :*

      Delete
  15. Posle ovog posta mekana sam kao pamuk. Joj sto lepo!

    ReplyDelete
  16. Divno... Post prepun topline i ljubavi... Kao i uvek, uzivam citajuci tvoje tekstove. :)

    ReplyDelete
  17. čini se da si imala divan tjedan! Još jedan super post :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Joj Tina, baš jesam, tako nešto lepo naišlo, baš mi je bilo super! :) Ih, kada bi tako svaki bio!

      Delete
  18. "Ono kada imate novi jutarnji ritual, jer konačno oboje radite od kuće. To kuvanje čaja u naše uparene šolje me toliko ispunjava, da sam shvatila kako sam razvila čitavu filozofiju oko toga." <3

    ReplyDelete
  19. O, divotice nad divoticama! ♥
    Pa, medeni ste, Njanjovići. Sve troje! :)
    D' uživate svakog dana jer ono kao ljubav je nešto što se ne može nikada kupiti. Cmox od Ivi :*

    ReplyDelete
    Replies
    1. Jeste Ivi, pravo zboriš! ♥ Ljubimo i mi, evo Njanjović šmeker šalje donžuanske pozdrave. :)

      Delete
  20. predivno! tvoj blog je pravo otkriće!
    super
    pozdrav iz Dalmacije

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti Anita! Ja tvoj blog pratim već duuuugo, i prava si inspiracija! :) Dobrodošla kod mene u goste. :*

      Delete
  21. ...ono kada se pred ljudima toliko ogoliš, ali ne postoji način da te išta tako ogoljenu povredi, jer si ti taj Veliki Mali Iv koji sve to ima, pravi, nosi.
    nastavi da se raduješ! <3

    ReplyDelete
  22. Može li taj recept i par savjeta za pravljenje palačinki. Očajna sam a svi kažu da je najlakše napraviti ih. Meni uvijek nekako ispadnu debele.
    To bi baš bilo super :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Zdravo Nadi, taj recept već postoji na blogu. Pozdrav! http://maliiv.blogspot.com/2012/10/french-crepes-u-20-minuta.html#.UubOCdI1iUk

      Delete
    2. P.S. Da se vratim samo i da napišem par trikova. :) Prvo, uvek kada podmazuješ tiganj, sipaj kašiku ulja, zarotiraj tiganj, tako da ulje podmaže čitavu površinu, a onda višak ulja sipaj u šoljicu sa strane. Neka tiganj bude teflonski - ti su najbolji. Drugi trik je da smesu sipaš kutlačom, ali dok tiganj drugom rukom držiš iznad ringle i nagnut za nekoliko stepeni. Tako da kada sipaš smesu, opet zarotiraj kružno tiganj, ali i kutlaču i time ćeš smesu jednako rasporediti po čitavoj površni tiganja. Tek onda vrati tiganj na ringlu i sačekaj da se ta jedna strana ispeče. Ako ti se učini da je ta prva palačinka debela, onda sledeći put zahvati za trunku manje smese u kutlaču i tako ponavljaj sve dok ne dobiješ pravu debljinu koja ti odgovara. Bitno je da taj recept svaki put ponavljaš u gram i koristiš istu kutlaču ili kašiku, kako bi zapamtila koja količina smese da je najtanje palačinke. Onaj deo sa dizanjem tiganja sa ringle i rotacijom tiganja da bi se smesa ravnomerno slila na sve strane - je takođe bitan. ;)

      Delete
  23. Ono kad mi Iv po ko zna koji put ulepša veče. Prenela si mi taj "raznež" i sad sam super :D Hvala za ovaj put i milion prošlih. :*

    ReplyDelete
    Replies
    1. O Sonja! <3 Nema na čemu, hvala tebi na divnim rečima!!! :*

      Delete
  24. Ono kada je post nežan i emotivan.
    Ono kada vam ulepša veče.
    Ono kada vam se prijede čokoladni tart.
    Ono kada poželite da obradujete nekog malim poklončićem.
    Ono kada skuvate čaj za dvoje.
    Ono kada Nanju želite da upoznate sa Ćofijem. <3

    ReplyDelete
  25. Rekoh ti Iv, zaokruglila se suza na onaj jedan gore deo:) A i drugi delovi su jako lepi <3

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hahaha, pa kada mi je lepo kada kuvamo zajedno. Još kada kuvam u nekim od tvojih posuda, ma ih! <3

      Delete
  26. Pogledala onaj preporuceni Kobazz Shop. Stvarno imaju fantasticne nijanse. Ako moze malo vise detalja (ili cak i ceo post) o pocket tea box i svecnjacima...

    ReplyDelete
    Replies
    1. Pocket Tea Box već ima neki minijaturni prikaz u nekom postu, ali bih to radije ostavila skriveno za moje čajoljubce koji učestvuju u čajnoj razmeni - jer želim da im poklanjam nešto unikatno ili patentirano. :) Što se tiče svećnjaka, možda bude post, ali ja uglavnom pišem po nekom svom rasporedu i toku inspiracije. :) Sva sreća, pa je na internetu zilion DIY tutorijala za sve i svašta, pa i za svećnjake. ;)

      Delete
  27. evo me oooopeeeet u raspilav stanju...lepo mi je...mekano...ušuškano...a opet motivišuće :)
    Hvala, draga, na divnom paketiću koji mi je pristigao baš kad je najpotrebniji bio, kad mi je snaga posustala. Jedno vreme sam samo sedela, gledala poklončiće, upijala mirise i pevušila u svojoj glavi :*
    I ne mogu da ne pošaljem jedan maz maz Njanjoslavu a moram ti reći da se Darma mazi kao maca, samo nije ćudljiva već je istaaaa jaaaaa, mazulja se non stop...moram vas upoznati :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Obavezno! Ja jedva čekam da je upoznam, taman na onom kapućinu, a možemo i da sačekamo neki topliji dan, pa da sve tri ženske sednemo u bašticu. :*

      Delete
  28. Nikako da pošaljem komentar, sve počnem da pišem, pa se raspišem, pa mi se učini da je previše, pa kliknem gore na iks da ne ispadne da smaram... ali ovaj divni post ipak zaslužuje poduži komentar.
    Prvo, najzanimljiviji ste par od svih onih u elle-u. Nekako iz tog mini intervjua isijava ljubav i to je ono što je najlepše i najvažnije. Drugo, tart izgleda SAVRŠENO! Vodila sam bitku sa prhkim testom i znam kako je kad to zvuči taaako lako, a nije baš... Ali kad ispadne onako kako želiš, nema veće nagrade ;) Zatim, jedan veeeliki plus za domaći leba! Mesiti hleb je potpuni zen. A znaš šta si stavila i koliko je kvalitetno i dobro... Kutak sa family slikama i friends sitnicama je skroz simpatičan. Lepo je potruditi se oko važnih ljudi u svom životu i dati im mesto u prostoru koji voliš. Sve onda izgleda lepše i ukrašenije :)
    Evo treći put čitam post, i svaki put se raznežim i razduševim nekom lepo slikom ili rečju. Divno!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti puno. Niko me ovde ne smara i evo, ja ću se stoti put ponoviti i kazaću da obožavam da čavrljam sa svima vama. Zato ne odgovaram odmah, već čekam da naiđe mirno veče poput ovog, pa da sednem i na miru svaku vašu priču pročitam i uživam u njoj. :) Hvala ti za svaku napisanu lepu reč i tako kada sve to pobrojiš i ja se sama raznežim i oduševim. HVALA! :)

      Delete
  29. Ono kada pročitaš divan post.

    ReplyDelete
  30. Uzivam, ali zaista uzivam u svakom tvom post-u. Bravo
    Olja M.

    ReplyDelete
  31. predivno.... jako volim tvoj blog..... uljepsa mi dan svaki put, ali bas svaki. volim sto jos uvijek ima ljudi kao si ti, koji srecu (pro)nalaze u malim stvarima :-) sve najbolje, samo nastavi ovako. zelim ti puno srece, ljubavi & nezaboravnih trenutaka sa tvojom malom family ;-) slatki ste skroz!
    zana, podgorica

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala Žana! :) Šta ću, znaš i sama gde živimo i nekako je lakše pregurati dan kada postoje te male stvari koje nas drže iznad površine vode. :) Pozdrav iz ledenog i vetrovitog Beograda! :)

      Delete
  32. Iv, u iščekivanju novih čoko recepata, ja bih da iskoristim priliku da te zamolim da osmisliš i neko mesno zadovoljstvo za nas mesoždere. :) Volim sve da isporbavam, al' bez mesa ne mogu da živim. Mnogo mi se sve sviđa, ali to već i sama znaš, a meni je totalno trulo da se potpisujem ispod svakog tvog posta sa istim komentarom - da mi se sve mnogo sviđa. Ne bih da ispadnem nemaštovita. U Njanjinom fan klubu sam odavno, a žao mi je što je ovaj moj debeli mekanko previše crn da se dobro slika, a i nije neki obožavalac foto aparata. Meni sve brige nestanu kad se uveče ispresamiti i traži da ga mazim po tibici. Sreća najveća! :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Draga, moram te razočarati i reći da ja jedem sve manje mesa i ovih dana mi se čini da sam sve bliže potpunom prestanku. :/ Ali ja volim kada ostavljaš komentare. Meni su ovo dragocene večeri, kada sednem i ponovo čitam vaše priče, pa dok vam odgovorim, imam utisak da smo se siti ispričali. :) Hehe, puuuuno ljubavi za oboje! :*

      Delete
  33. Ja stvarno, stvarno volim tvoj blog. Ponekad se vratim na početak pa opet sve ponovno čitam, a ponekad apstiniram i ne čitam nove postove, samo kako bi uz jednu jutarnju kavu imala što više sličica i divnih riječi za pročitati. Pozdrav iz Šibenika!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti Petra, puno! :) Moram ti reći da i ja imam blogove koje štedim, pa ih čitam vikendom ili ponedeljkom uz šoljicu čaja. Znam taj osećaj i baš zbog toga sam se sada malo postidela, ali sam i ponosna što je i moj blog na takvoj listi. :)

      Delete
  34. Jao, ovaj mačak. :) Izgleda kao pravi vragolan. Uvek me je interesovala kaligrafija čak sam i pokušala da piskaram nešto, ali sam nespretna i na kraju ispadne nešto što ne liči ni na šta. Nadam se da ćeš nas uskoro obradovati nekim kaligrafijapostom, eto da uživamo gledajući.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hehe, takvi su i moji prvi koraci bili. Ako naiđem na neke korisne kurseve ili dobre tutorijale na netu, svakako ću ih pomenuti, pa možda i tebi budu od pomoći. ;)

      Delete
  35. Krasan, divan post! Moj zaključak je kako smo svi mi kreativci isti, ma ne samo kreativci, već i svi ljudi. Te male stvari koje nam čine svakodnevnicu ljepšom, a zapravo su velike stvari, i kada ti je teško i sjetiš se tih stvari i odmah je bolje, ljepše. :)
    Čestitam na članku u Elle-u, i drago mi je da ti je moj tart poslužio kao inspiracija. Inače sam radila i ganache praline od tamne čokolade i šumskog voća tako da sam baš sigurna da je ovaj tvoj bio ekstra okus, ja volim tu kiselinu voća sa čokoladom. A kad gledam tvoju mačku, odmah se sjetim moje Bee, isto se mazi kao ovaj tvoj mačak.
    I da, kaligrafija. U srednjoj školi smo imali predmet "pismo", i na tom predmetu naravno kaligrafiju. To mi je bio najdraži predmet uz "oblikovanje", uživala sam. Jedva čekam tvoje uratke. :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Joj, mogu da zamislim samo kakve su te praline bile!!! :) Hvala ti još jednom, zaista. Ti si svakodnevna inspiracija. I ja jedva čekam da se skrasim i lagano krenem da se bavim sobom, jer ovih je dana bilo samo: stan, selidba, posao, stan. :)

      Delete
  36. Ono kada imaš ideju da sa nekim podeliš nešto jer te na njega/nju podseća... Nije ništa preterano originalno, možda si pravila ranije, možda nisi, možda ti ne bude zaMinjljivo... Naime nedavno sam prvi put video, i sve ono iz prvog reda, jedan domišljati univerzalni kalendar. Sastoji se iz metalne ploče, uramljene (eto prostora za dizajn rama) sa prorezom na ramu za mesec. Meseci su ispisani na pločicama sa magnetom i stoje u kutijici koja ide uz kalendar (eto prostora za dizajn kutijice). Ploča je ispunjena pojedinačnim pločicama od 1 do 28, za tekući mesec, ostale tri pločice su u kutijici sa mesecima. Ali nije tu kraj... Još tri broja nedostaju, pa umesto desetke tu je pločica sa svećicom (kada je nekome rođ), umesto sedamnestice psić (mislim da će pasti šišanje taj dan) i umesto dva'estrojke mali aeroplan (kada se planira let preko bare). Naravno eto prostora da se te pločice koje menjaju brojeve dizajniraju još kako... Kako me je saznanje o takvom nekom ukrasu prvo podsetilo na tebe, bio je red da podelim. Kapiram da bi se snašla za te magnetiće iza pločica. Toliko od mene.

    Post-rock Horhe.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ooo, pa ne stižem ni komentare da vidim! Izvini! Ovo je predivna ideja! Zaista, zaista i hvala ti na deljenju iste! Skoro sam negde naletela na nešto slično, ali nije bila fotografija ili link, pa nisam mogla da sačuvam i sada si me tako podsetio na to. Fali mi neki lepi komad zidnog ukrasa u novom hodniku i baš mislim da bi to dobro došlo, o da! :)

      Delete